Dubrovnik u Drugom svjetskom ratu (1941. – 1945.) Od okupacije do oslobo\u0111enja.<\/em> Knjiga 1. koju je uredio Nikola Tolja, i poslije smrti autora izdala Udruga antifa\u0161ista u Dubrovniku 2013. U knjizi stoji: „Na Vrnik je do\u0161ao dr\u017eati misu fra Bernardin Sokol i na neki na\u010din saznao da se tu nalaze skriveni partizani. Nije se, po obi\u010daju, poslije mise vratio na Badiju, nego je oti\u0161ao u Kor\u010dulu u njema\u010dku komandu grada i oficire Abwera obavijestio o boravku partizana na Vrniku. Tuma\u010d u tom razgovoru bio je Vilim, Nijemac, koji je kao brija\u010d jo\u0161 od prije rata \u017eivio na Kor\u010duli. […] Na\u0161i su onda po\u0161li na Badiju uhapsiti \u0161pijuna fra Sokola…“ Ani\u0107 pi\u0161e da je ta „grupa od oko 7 partizana“ uhi\u0107ena i odmah pogubljena, „iako su bili za\u0161ti\u0107eni kao ratni zarobljenici“ (str. 108). Ani\u0107eva tvrdnja o prevoditelju, a time i Markovinova o „memoriji Kor\u010dule“ pada u vodu, kad se zna da je Sokol dobro vladao njema\u010dkim i talijanskim jezikom.<\/p>\nSokolovo svojevrsno opro\u0161tajno pismo koje su partizani u no\u0107i njegova hap\u0161enja uzeli iz njegove sobe, tipkano pisa\u0107im strojem na pet i pol stranica formata A4, koje je on zapo\u010deo pisati 24. kolovoza 1944., otkriva da nije volio partizane, ali da ih nije izdao. U tom pismu, koje le\u017ei u mapi OZN-e, i koje je tek nedavno do\u0161lo na svjetlo dana, Sokol pi\u0161e: „Znali smo da partizani prigovaraju svima koji imaju veze s Nijemcima prodajom ili slu\u017eenjem u ku\u0107i, radom u bunkerima, pa su mnogi mu\u0161ki iz straha pre\u0161li njima.“ Tako\u0111er: „Kako ja znam njema\u010dki bolje nego drugi na\u0161i, mene su slali za sve potrebe.“ Bio je dakle Sokol kod mnogih pitanja posrednik, i time svjestan da je u opasnosti, pa u pismu isti\u010de: „[…] jer su me partizani imali prije na zubu, pa su me u prosincu tra\u017eili me\u0111u na\u0161ima u Blato i govorili do\u0107i \u0107e nam Soko prije ili kasnije … Oni su me znali jo\u0161 iz Kor\u010dule kao Hrvata.“ U tom pismu iznosi \u010dinjenicu da zna za te\u0161ku klevetu o izdaji partizana koju su „‚neslu\u017ebeni’ partizani u Kor\u010dulu bacili“, i iznosi predosje\u0107aj da \u0107e ga partizani odvesti, mu\u010diti i ubiti. Pismo je nastavio pisati i zavr\u0161io ga „na ime Marijino 1944.“ (12. rujna). Tu iznosi podatak da se saznalo „da partizani znaju ko ih je izdao, jedan njihov…“. Po njega na Badiju nisu dakle do\u0161li zbog izdaje, nego zbog toga da ga ubiju.<\/p>\n
Markovina spominje i franjevca Andra Vida Mihi\u010di\u0107a (1896. – 1992.), kao „priora“ , koji je, po njemu, jo\u0161 od 1941. godine bio aktivni suradnik partizanskog pokreta. Mihi\u010di\u0107 „prior“ nije bio. S Badije je u partizane oti\u0161ao 1944. nakon \u0161to je u tamo\u0161njoj franjeva\u010dkoj gimnaziji predavao od 1933. do 1944. Ali, uva\u017eeni pjesnik i znanstvenik Mihi\u010di\u0107, za razliku od povjesni\u010dara Markovine nikada nije rekao da je Sokol izdao partizane, a imao je za to vremena od 1944. do 1992., kad je umro. A u vrijeme odvo\u0111enja Sokola gvardijan samostana na Badiji bio je fra Nikola \u0160panjol.<\/p>\n
Molim oprost od mu\u010denika fra Bernardina Sokola \u0161to sam ga kao velikog glazbenika doveo u vezu s izjavama kvazi povjesni\u010dara Markovine. Usput re\u010deno, nitko ne prije\u010di Markovini baviti se politikom, ali kad o povijesnim \u010dinjenicama govori, dobro bio bilo da ih provjeri. Mo\u017eda je on s Kor\u010dule i mo\u017eda ih zna, ali namjerno se slu\u017ei la\u017eima, kako bi njima zagadio javni prostor i time ne\u0161to za sebe dobio u politici. Sokola, franjevca i velikog hrvatskog glazbenika nitko nije trebao ubiti zato \u0161to je Hrvat i zato \u0161to eventualno druk\u010dije misli. Ali, o\u010dito ima jo\u0161 ljudi koji i u dana\u0161njoj Hrvatskoj dr\u017eavi smiju javno izjaviti, kao \u0161to je misle\u0107i na Sokola u Kor\u010duli rekla unuka ubojice: „ponosim se \u0161to mi je djed ubio usta\u0161u“! – stoji u dopisu fra Stipe Nosi\u0107a.<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Nakon otvorenja umjetni\u010dke galerije posve\u0107ene fra Bernardinu Sokolu u franjeva\u010dkom samostanu na Badiji i odre\u0111enih medijskih napisa, fra Stipe Nosi\u0107 […]<\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":5822,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-5821","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti"],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/kastela.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5821","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/kastela.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/kastela.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kastela.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/7"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kastela.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5821"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/kastela.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5821\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":7175,"href":"https:\/\/kastela.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5821\/revisions\/7175"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/kastela.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media\/5822"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/kastela.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5821"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/kastela.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5821"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/kastela.hr\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5821"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}